Prethodnik plastičnih optičkih vlakana
Plastična optička vlakna ranije su bila poznata kao staklena optička vlakna. Stakleno optičko vlakno je vlaknasti materijal koji se koristi za prijenos optičkih signala i izrađen je od stakla visoke čistoće. Njegov princip rada je prijenos optičkih signala potpunom refleksijom svjetlosti, koja se kontinuirano reflektira unutar vlakna. Staklena optička vlakna imaju niži gubitak signala i veću propusnost te se stoga široko koriste u komunikaciji, medicinskim uređajima, senzorima i drugim poljima.
Međutim, staklena optička vlakna nisu prikladna za neke specifične scenarije primjene zbog složene pripreme i obrade materijala, visoke cijene i relativne krhkosti. Kako bi se smanjili troškovi, povećala fleksibilnost i zadovoljile specifične potrebe, razvijena su plastična optička vlakna. Plastično optičko vlakno koristi sličan princip prijenosa kao stakleni uređaji, ali je materijal izrađen od plastike visoke tvrdoće, koja je relativno fleksibilnija i lakša za obradu.
Plastična optička vlakna imaju neke prednosti u nekim komunikacijama na kratke udaljenosti, rasvjeti, senzorima i industrijskim primjenama, ali zbog svojih relativno loših performansi prijenosa signala, obično ne mogu zamijeniti staklena vlakna u području komunikacije na velikim udaljenostima i širokopojasnoj komunikaciji aplikacije. Postoje prednosti i nedostaci u različitim scenarijima primjene, tako da će se odgovarajuća vrsta uređaja odabrati prema potrebama u stvarnoj primjeni.
